Skok na sadržaj

slovački

Slovenský jazyk

Broj izvornih govornika

Otprilike 4,6 milijuna govornika materinjeg jezika u Slovačkoj plus emigranti i dijaspora

Službeni jezik u

Slovačkoj, može se koristiti gotovo na svim nivoima službene komunikacije i u Češkoj

Manjinski jezik u

Mađarskoj, Srbiji, Ukrajini, Hrvatskoj

Jezik dijaspore u

Britaniji, Njemačkoj, Irskoj, Austriji, Ukrajini; SAD, Kanadi, Argentini, Australiji

Abeceda
46 slova
Gramatički padeži
6
Jezični kod
sk, slo, slk
Lingvistička tipologija
Flektivan , pro-drop , SPO
Jezične porodice
Indoeuropska porodica (zapadnoslavenski jezik zajedno sa češkim, poljskim i lužičkosrpskim te dva nestala jezika, polapskim i slovinskim)
Broj dijalekata
3 glavne grupe, 6 podgrupa, više od 30 dijalekata

Najduža riječ

najnekomercijalnijeg (muški pridjev, jednina, genitiv)

Čudna riječ ili rečenica

Umetni četvrt prsta kroz grlo.

Neobični detalji

Riječi samo od suglasnika

Slovački ima slogovne l, r i njihove duge ekvivalente ĺ te ŕ. Takav slog naizled nema samoglasnika i može rezulturati zanimljivim riječima premda ih govornici materinjeg jezika lako izgovaraju.

Riječ štvrť (četvrt) je posebno korisna jer je možemo upotrebljavati u složenim riječima. Neke od najdužih potvrđenih riječi (u korpusu) bez samoglasnika su štvrťstoročie (četvrt stoljeća), štvrťstrana (četvrt stranice) i štvrťhrsť (četvrtšake)..

Glagoli u imperativu ponekiput sadržavaju samo korjenski morfem zbog čega postoje neki imperativi bez samoglasnika.

rasplamsaj
ispuni
prdi

šuti
tutnjaj, reži, gunđaj
drži

stavi
čučni
padaj kišo

Postoji tradicionalna rečenica (jednaka i u češkom) koja ima slogovni "r".

Stavi prst u grlo.

No može je se pojačati glagolskim prefiksom, promjenom zadnje riječi i štvrť složenicom:

Umetni prst kroz četvrt šake.

kao i s realističkim imperativom (vrč) i direktnim govorom.

Grgljaj, stavi prst kroz četvrt šake, zečji psu.

Moguće je i igrati se slaganjem riječi i stvarati slijedeće rijeći (nepotvrđene).

četrvtvrat
četvrtprst

četvrttromb
četvrtgrgljanje

četvrtgrgljanje

Teško izgovorljive riječi

magla
sladoled

stavljanje prsta
upornost

Povijest

  • 10. stoljeće

    Odvajanje zapadnoslavenskih jezika od praslavenskog je već u punom tijeku.

  • Kodeksi, pisma i biblijski prijevodi na staroslavenskom jeziku (na glagoljici i ćirilici) su bili prvi dokumenti napisani na teritoriju današnje Slovačke. Proglas koji je napisao Konstantin Filozof se smatra prvim originalnim književnim djelom na staroslavenskom jeziku.

  • Srednji vijek

    Manjkaju dokumenti na slovačkom jeziku toga doba. Pojavljuju se slovačka imena mjesta u latinskim tekstovima.

  • 1493

    Prvi poznati cjelovit tekst na slovačkom.

  • Kraj 18. stoljeća

    Izrada prvih naddijalektalnih jezičnih varijanata.

  • 1763 - 1813

    Prvi pokušaji da se upotrijebi stabilan pisani slovački: Romuald Hadvabný (slovačko-latinski rječnik, 1763.), Jozef Ignác Bajza (različiti romani i pjesme, 1782-1813.).

  • 1787

    Anton Bernolák je počeo opisivati svoj (koji danas smatramo prvim standardnim) slovački (rječnici, knjige gramatike).

    Anton Bernolák
  • 1843

    Pokušaj "protustandardizacije" Ľudovíta Štúra. Jezik će kasnije promijeniti Michal Miloslav Hodža, Martin Hattala i Samo Czambel, te će se razviti moderni slovački.

    Ludevít Štúr
  • 1850

    Verzija Jana Kollára (još jedna verzija) je odobrena kao službeni jezik, no na to su se pobunili slovački intelektualci (zbog arhaičnog izgleda i sličnosti sa češkim).

    Jan Kollár
  • 1920

    Čehoslovački je postao službeni jezik Čehoslovačke; poticala se pasivna dvojezičnost i na češkom i na slovačkom.

  • 1931

    Objavljena su pravila slovačkog pravopisa koja su ukazivala na čehoslovačku orijentaciju.

  • 1953

    Posljednja važna pravopisna reforma; tada je odobren sadašnji slovački pravopis

  • 1993

    Raspad Čehoslovačke, no i dalje su češki masovni mediji važni u Slovačkoj.

  • Od 2003. godine

    Knjige i drugi izvori o standardnom slovačkom koji su na raspolaganju u elektronskom obliku.

Pismo i izgovor

  • a
  • á
  • ä
  • b
  • c
  • č
  • d
  • ď
  • dz
  • e
  • é
  • f
  • g
  • h
  • ch
  • i
  • í
  • j
  • k
  • l
  • ĺ
  • ľ
  • m
  • n
  • ň
  • o
  • ó
  • ô
  • p
  • q
  • r
  • ŕ
  • s
  • š
  • t
  • ť
  • u
  • ú
  • v
  • w
  • x
  • y
  • ý
  • z
  • ž

Moderni se slovački pravopis ponosi najvećim brojem slova među europskim jezicima koji se pišu latinicom - 46 slova. Slovačka abeceda vrlo često koristi diakritičke znakove i ima nekoliko posebnih slova. Ľ/ľ i Ĺ/ĺ (L s hačekom i L s desnim apostrofom) se koristi samo na slovačkom, slova Ď/ď i Ť/ť se koriste samo na slovačkom i češkom i da turkmenski nije preuzeo Ň/ň godine 1995 i ta bi slova bila jedinstvena samo na slovačkom i češkom.

Vidni predstavnik zvuka mäkčeň je zanimljiv - obično ima "klinaski" izgled (ˇ), no kod ď, ť, ľ i Ľ je različit: U tim je slučajevima sličan apostrofu s desne strane slova. To je samo vidna razlika, znak iznad je i dalje haček. U rukopisu je uvijek običan haček u svim pozicijama. Budući da ta slova postoje samo na slovačkom i češkom, razlikovanje je relativno nepoznato u inozemstvu i rezultira zaprepašćujućim zamjenama (čestim umetanjem nepotrebnih apostrofa) kod stranaca.

Dvoglasi (ch, dz, dž) se smatraju samostalnim slovima. No ta su slova "slaba" - u vertikalnom se zapisu pišu kao 2 slova, ali u križaljkama "ch" zauzima jedno mjesto dok "dz" i "dž" ponekad zauzimaju 2 mjesta. Kao veliko slovo ova slova se pišu na dva načina - oba veliko ili prvo veliko a drugo malo - CH i Ch, DZ i Dz te DŽ i Dž - ovisno o slijedećem padežu.

Dijalekti

Blizina slovačkog i češkog je opće poznata. Međusobna razumljivost se uspoređuje s međurazumljivošću talijanskog i napuljskog, portugalskog i galješkog, norveškog i švedskog ili sa sličnim slučajevima bliskih parova. Razlika je veća od one kod hrvatskog i srpskog ili britanskog i američkog engleskog no manja od razlike između njemačkog i nizozemskog ili ruskog i ukrajinskog. Drugi bliski jezik je poljski no razlike su veće i razumljivost je vrlo ograničena.

Zanimljiva pojava je postepeno prelijevanje iz češkog prema istočnoslovačkim dijalektima s prelaznim dijalektima prema rusinskom (lemka) i poljskom (górala) jeziku. Tako su istočno- i zapadnoslavenski dijalekti povezani lancem razumijevanja pa ih se može klasificirati kao dio sjevernoslavenskog kontinuuma. Hipotetički putnik bi mogao krenuti na put u najzapadnijem češkom gradu (Aš), posjećujući sva sela na putu pa bi primijetio da se lokalni dijalekt malo razlikuje od prethodnog sela ali mu je vrlo blizak. Tako bi putnik došao do Vladivovstoka a da ne nađe jasnu jezičnu granicu na putu - a krajnji istočni i zapadni jezici su vrlo različiti.

Tvorba riječi i rječnik

Na slovačkom se nove riječi tvore najčešće dodatkom afikasa (derivacijom) te posuđivanjem riječi (danas najviše iz engleskog).

  • Derivacija: prefiks vy- glagol hodiť = vyhodiť (iz-baciti = izbaciti); imenica pohár sufiks -ik = pohárik (čaša ic(a) = čašica)
  • Složenice: les park = les-o-park (šum(a) park = šumski park); zem guľa = zem-e-guľa (zemlj(a) kugla = zemaljska kugla)
  • Derivacije kombinirane sa složenicama dlhý noha = dlhonohý (duga noga = dugonog); drevo rúbať = drevorubač (drvo cijepati = drvosjekač)

Na slovačkom postoje mnogi afiksi. Afiksi mogu mijenjati smisao riječi, npr.

  • kresliť (crtati): po-kresliť (nacrtati), za-kresliť (ucrtati), pre-kresliť (docrtati), od-kresliť (crtati kopirajući)
  • chodiť (ići): chod-iev-a-ť (hodati); behať (potrčati): beh-áv-a-ť (trčati); prerokovať (reći): prerok-úv-a-ť (govoriti)
  • múdry (pametan): múdr-ejš-í (pametniji), pracovitý (marljiv): pracovit-ejš-í (marljiviji); unavený (umoran): unaven-ejš-í (umorniji)

Višejezična internetska stranica za učenje slovačkog jezika: http://slovake.eu

Tematske riječi

Zabavne ili narodne poslovice i fraze

Natrag na vrh