Utjecaj talijanskog

Talijanski je službeni jezik Italije, EU te manjinski jezik u dvije druge EU-države. Jedan je od najvećih jezika Unije, poslije njemačkog, engleskog i francuskog. Nije međunarodni jezik kao engleski, francuski ili španjolski ali se široko koristi u području Sredozemlja te je jedan on najpopularnijih jezika u učenju u svijetu. Znanje talijanskog je potrebno povjesničarima umjetnosti i glazbenicima, uglavnom kad se radi o operi. Važan je i u gastronomiji cijelog svijeta. Talijanski je utjecao gotovo na sve svjetske jezike uglavnom na spomenutim poljima. Riječi i izrazi kao sfumato, fresco, villa (u umjetnosti i arhitekturi), concerto, ballerina, allegro, baritone (u glazbi), motto, novel, notturno (u književnosti) ili spaghetti, espresso, pizza, pasta, te zero, lava, volcano i neutrino (u znanosti) su samo neke od tisuća riječi koje su ušle u gotovo sve europske jezike. To održava gotovo apsolutnu superiornost talijanske kulture, rimskog doba i renesanse sve do danas. Francuski je posudio oko 3000 riječi iz talijanskog. Francuski, hrvatski i slovenski dijalekti uz granicu su pod jakim utjecajem talijanskog a malteški je jezik pun talijanskih riječi. Ne treba zaboraviti da je talijanski stvarni radni jezik Vatikana i time zauzima važno mjesto u cijelom katoličkom svijetu.

Gramatika

Talijanski je izgubio padeže latinskog osim u osobnim zamjenicama (io, me — ja, mene) i ima dva gramatička roda. Članovi i pridjevi su usklađeni s imenicama. Rod pokazuju članovi ili nastavci riječi un ragazzo buono (dobar dječak), una ragazza buona (dobra djevojčica). Dekliniraju se samo osobne zamjenice. Tipična karakteristika deklinacije članova je spajanje članova s prijedlozima del, dello, dell‘, dei, degli, della, delle, itd.

Tvorba riječi je takva da talijanski izbjegava složenice. Uobičajen red riječi je SPO a pridjevi slijede iza imenica: una casa grande (velika kuća).

Glagoli se mijenjaju po licu i broju i usklađeni su sa subjektom. Talijanski ima mnogo nepravilnih glagola. Pravilni glagoli su svrstani u tri (ili četiri) grupe ovisno o nastavcima za infinitiv (-are, -ere, -ire, -isco: parlare, credere, partire, finire, finisco). Ovdje je pregled pravilnih konjugacija prve grupe glagola.

Taiijanski dijalekti i jezici Italije

Jezična različitost u Italiji je veća od svih zemalja romanskih jezika zajedno. Standardni talijanski je po mnogim karakteristikama bliži španjolskom ili portugalskom nego piemontanskom ili napuljskom. Piemontanski dijalekti su na neki način bliži provansalskom ili francuskom nego talijanskom. Drugi važni lokalni jezici - venecijanski, emilijanski, jezik Romanje, lombardijski, đenovsko-ligurski, napuljski, sicilijanski - su se razvijali neovisno od vulgarnog latinskog, pa su dakle dijalekti latinskog a ne toskanskog talijanskog koji je osnova standardnog talijanskog. Zato je pravllnije govoriti o jezicima Italije nego o talijanskim dijalektima, jer svi ti pučki jezici imaju dijalekte a neki imaju i pisane oblike i često bogatu književnost.

Toskanski se smatra "najčistijim" talijanskim dijalektom jer je najsličniji klasičnom latinskom. Najutjecajniju jezičnu varijaciju danas zovemo Lingua toscana in bocca Romana: toskanski jezik u ustima Rimljana. Ali tek se u 19. stoljeću jezik obrazovanih toskanaca proširio i postao jezik nove nacije. Ujedinjenje Italije 1961. je imalo jake posljedice ne samo političke, već je uzrokovalo i važne društvene, ekonomske i kulturne promjene. Obaveznim pohađanjem škola se nivo sposobnosti čitanja povećao i mnogi su ljudi napustili svoj lokalni dijalekt u korist nacionalnog jezika ili su preuzeli lokalni akcenat ili verziju standardnog jezika ({i}italiano popolare{/i}) koja je pod utjecajem lokalnih pučkih jezika.

Izvor: Wikimedia Commons