Skok na sadržaj

češki

Český jazyk

Broj izvornih govornika

oko 10 milijuna

Službeni jezik u

Češkoj; EU, može se koristiti i u službenoj komunikaciji u Slovačkoj.

Manjinski jezik u

Austriji, Njemačkoj, Hrvatskoj, Slovačkoj

Jezik dijaspore u

Bugarskoj, Hrvatskoj, Poljskoj, Rumunjskoj, Srbiji, Britaniji, Ukrajini, Argentini, Australiji, Brazilu, Kanadi, SAD

Abeceda
modificirani latinski / 42
Gramatički padeži
7
Jezični kod
cs, cze, ces
Lingvistička tipologija
Flektivan , pro-drop , SPO
Jezične porodice
indoeuropski (zapadno slavenski u grupi sa slovačkim, poljskim, lužičko srpskim i dva izumrla jezika (polapski i slovinski)
Broj dijalekata
pet glavnih grupa; jako prisustvo kolokvijalnog češkog paralelno s književnim jezikom (diglosija)

Najduža riječ

"od najnekomercijaliziranijeg" superlativ, muški rod, jednina, genitiv
"od najmanje moguće vjerojatnosti", superlativ, muški, jednina, genitiv ili akuzativ

Čudna riječ ili rečenica

Gurni prst kroz grlo.
(funkcionira i na slovačkom)

Uvod

Službeno ime zemlje je Česká republika. Nema službenog skraćenog imena.

Zemlja se sastoji od više povijesnih pokrajina: srce zemlje je Čechy "Bohemija", to se ime upotrebljava u cijeloj zemlji, zatim Morava "Moravska" i (češki dio) Slezsko (koja je geografski i administrativni dio Moravske). Sve u svemu Čechy se sastoji od Čechy i Morava dok se Morava sastoji od Morava i Slezsko. Situacija je još kompliciranija i zbog toga što pridjev český znači istovremeno bohemski i češki

Razdvajanje Čehoslovačke 1993. godine ostavilo je zemlju bez prihvatljive skraćene forme imena. Najočitiji kandidat za to Česko tj. prva polovica imena Československo izgleda neprirodno. Dvadest godina kasnije to se ime upotrebljava češće no i dalje ga se ne prihvaća kao službeno ime.

Predlagano ime Czechia nije u stvarnosti prihvaćeno. Bohemia se koristi kao povijesno ime te za sadašnju pokrajinu. Dugi je prijedlog bio Czech lands (Češke zemlje, prema primjeru Nizozemske) no jedva da je kraće od jedino stvarno upotrebljavanog engleskog imena Czech Republic (Češka republika).

Povijest

  • U 10. stoljeću

    Prvi zapisani tragovi (zapisi unutar latinskih spisa)

  • od 12. do 15. stoljeća

    "Stari češki": prvi stvarni nađeni pisani tragovi, npr. Dalimilova kronika, Alexandreis (epska pjesma o vitezivima), legende i dr.

  • 14. stoljeće

    Stabilizacija pravopisa (dvoglasi)

  • 1410

    Orthographica Bohemica Jana Husa, sustavno uvođenje dijakritičkih znakova (tada još neusvojenih)

  • 1533

    Náměšťská mluvnice - prva tiskana gramatika češkog jezika

  • 1564 – 1593

    Bible kralická (prvi i vrlo utjecajan prijevod Biblije)

  • 16. i 17. stoljeće

    Kulminacija standardnog češkog, razvoj znanstvene literature i kronika; bratrský pravopis (bratski pravopis)

  • 1603

    Grammaticae Bohemicae, ad leges naturalis methodi conformatae, et notis numerisque illustratae ac distinctae, libri duo - prva sustavna gramatika češkog jezika Vavrinca Benediktinskog

  • 1628

    Njemački jezik postaje službeni i ravnopravan s češkim u češkim zemljama

  • 1620 - 1700

    Pisana književnost samo u izbjeglištvu

  • 1809

    Ausführliches Lehrgebäude der böhmischen Sprache - prva moderna gramatika češkog jezika Jozefa Dobrovskog u vrijeme početka rasprava o pravopisu

  • 1835 - 1839

    Jungmanov češko-njemački rječnik

    Josef Jungmann
  • 1843

    Pravopisna reforma koju je predložio Pavel Josef Šafařík. Od 1848. se više-manje upotrebljava moderni pravopis.

  • 1880

    Češki postaje službeni i ravnopravan s njemačkim u češkim zemljama.

  • Kraj 19. stoljeća

    Gebauerova standardizacija gramatike

  • 1920 – 1938

    Češkoslovački jezik postaje službeni jezik Čeholsovačke.

  • Od 1993. godine

    Raspad Čehoslovačke, kraj pasivne dvojezičnosti masovnih medija na češkom i slovačkom jeziku.

Pismo i izgovor

  • a
  • á
  • b
  • c
  • č
  • d
  • ď
  • e
  • é
  • ě
  • f
  • g
  • h
  • ch
  • i
  • í
  • j
  • k
  • l
  • m
  • n
  • ň
  • o
  • ó
  • p
  • q
  • r
  • ř
  • s
  • š
  • t
  • ť
  • u
  • ú
  • ů
  • v
  • w
  • x
  • y
  • ý
  • z
  • ž

Vidni reprezentant háček je zanimljiv - obično ima klinasti izgled (ˇ), no kod ď i ť se razlikuje: tu je sličan apostrofu s desne strane slova. To je samo vidna razlika a kvačica je i dalje slovna kvačica. Pri pisanju se radi uvijek o običnoj kvačici u svim položajima. Budući da se ta slova nalaze samo u slovačkom i češkom, ta je razlika relativno nepoznata u inozemstvu pa se događa često da ta slova tamo zamijenjuju i upotrebljavaju na zbunjujući način (često uvođenjem nepotrebnih apostrofa) .

Češki ima posebna slova kao Ř/ř, koji je povišeni alveolarni zvučni suglasnik. Taj fonem postoji samo na češkom jeziku.

Dijalekti

Postoji dijalektalni kontinuitet s češkog na slovački s prelaznim dijalektima prema poljskom („po naszymu“) i laškom dijalektu. Tako su dijalekti zapadnoslavenskih i istočnoslavenskih jezika vezani lancem razumljivosti i može ih se smatrati dijelovima sjevernoslavenskog kontinuiteta.

Općenito su svi češki i slovački dijalekti međusobno razumljivi iako je razumijevanje između češkog i najistočnijih slovačkih dijalekata otežano.

Slučaj čeških jezičnih slojeva je poseban: postoje dvije raširene varijante jezika, literarni češki (spisovná čeština, SČ) i običan češki (obecná čeština, OČ). SČ je nastao u 19. stoljeću, kad je jezik doživljavao fazu obnove i povećanog utjecaja. Novi literarni jezik je nastao pod snažnim utjecajem starijeg jezika iz vremena prestižne i žive književnosti. U međuvremenu se je razvio govorni češki pa je nastala nova intradijalektalna forma - OČ.

SČ i OČ su međusobno razumljivi (čak su i germanizmi uspješno uklonjeni iz OČ), glavne razlike nisu u riječima već u morfologiji, sintaksi i stilistici.

SČ se upotrebljava uglavnom u pisanom obliku, a OČ u govornom pa je prihvatljivo (čak i normalno) koristiti OČ u gotovo svim govornim situacijama, čak i među obrazovanim ljudima. Upotreba SČ kao spontanog govornog jezika se smatra ukočenom i smiješnom.

  1. česká skupina
    • 1a. severovýchodočeská
    • 1b. středočeská
    • 1c. jihozápadočeská
    • 1d. českomoravská
  1. středomoravská skupina
  2. východomoravská skupina
  1. slezská skupina
    • 4a. slezskomoravská podskupina
    • 4b. slezskopolská podskupina
  2. nářečně různorodé oblasti

Primjeri

mlin kola veliko drveće biti
mlýn vozík velké stromy být
mlejn vozejk velký stromy bejt

Gramatika

Češki ima opsežan sustav padeža sa 7 padeža (nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, vokativ, lokativ i instrumental). Imenice, zamjenice, pridjevi, participi i brojevi imaju različite oblike za svaki padež posebno.

Jednina Množina
Nominativ Šéf sem zanedlouho přijede.
Šef će doći začas.
Velcí šéfové z hlavních televizních stanic měli právo oficiálně vyžadovat spolupráci, kdy chtěli.
Glavni urednici glavnih televizijskih kanala su smjeli tražiti suradnju kad god su zaželjeli.
Genitiv Zvedl telefon a vytočil číslo svého šéfa.
Odgovoio je telefonom i upisao šefov broj.
Mzdy městských šéfů se mohou i výrazně lišit.
Plaće gradskih šefova mogu jako varirati.
Dativ Sekretářka Ludmila přinesla šéfovi šálek čaje s citronem.
Tajnica Ludmila je donijela svom šefu šalicu čaja s limunom.
Šéfům se obchod nezdál dost zajímavý.
Šefovima taj posao nije izgledao dovoljno zanimljivim.
Akuzativ Nejlépe je dotázat se hned na šéfa.
Najbolje je neposredno pitati šefa.
Expanze firem nutí šéfy cestovat.
Širenje poduzeća zahtijeva da šefovi putuju.
Vokativ Jasně, šéfe, hned tam zajdu a předvedu ho.
Sigurno, šefe, odmah ću otići po njega.
Pokud nevykonávají řádně svou práci, vy, šéfové, byste se jich měli zbavit.
Ako su loše radili, vi biste se, šefovi, njih morali osloboditi.
Lokativ Záleží to na šéfovi.
To ovisi o šefu.
Češi oceňují na šéfech především slušné a upřímné jednání.
Česi vole uljudno i pošteno ponašanje šefova.
Instrumental Se svým šéfem nebudu komunikovat přes média.
Sa šefom neću komunicirati preko medija.
Pesimismus mezi šéfy firem šíří i nepříznivý stav budoucích zakázek.
Pesimizam kod šefova poduzeća loše djeluje na buduće narudžbe.

Postoje tri ili četiri gramatička roda na češkom.

  • muški rod
    • muški rod živi: obično se radi o muškoj osobi ili (velikoj) životinji
    • muški rod neživi: (male) životinje, drugi predmeti
  • ženski rod: žene i mnoge druge stvari
  • srednji rod: svašta

Gramatički rod obično ne polazi od smisla riječi: možemo biti samo sigurni u to da su muške osobe muškoga roda (živog), premda i tu ima iznimaka kníže (knez) je srednjeg roda u pluralu, dok su žene ženskog roda a i tu ima iznimaka děvče (djevojka) je srednjeg roda.

Granica između živog i neživog muškog roda je neprecizna: neke (muške) životinje i predmeti su živi u jednini a neživi u množini .

Ljudi su uvijek živi. slaneček "haringa" može biti živ ili neživ (slanečci, slanečky), bacil, "mikrob" može biti živ ili neživ u jednini i u množini a stroj "mašina" je uvijek neživ. O tome da li će nešto pripadati živom ili neživom će ovisiti razlika u značenju: android "android" je obično živ kad se radi o robotu ljudska lika, no neživ kad se radi o operacijskom sistemu.

Zanimljive riječi

Riječ robot je izmislio Josef Čapek a upotrebio ju je njegov brat Karel Čapek u svom kazališnom komadu RUR (Univerzalni roboti Rossuma) koji je objavljen 1920. godine na češkom. Riječ se zasniva na zastarjeloj slavenskoj riječi robota koja znači "rad", iako je moguće da je Josef dobio inspraciju na osnovi upotrebe te riječi na slovačkom, gdje je robiť "raditi" čest glagol.

nenávidět "mrziti" nema negativni oblik. Čini se da Česi ne znaju ne-mrziti...

Najteže izgovorljive riječi

  • sprcha
    tuš
  • sklo
    staklo
  • pštros
    noj

Tematske riječi

Zabavne ili narodne poslovice i fraze

Teško izgovorljive riječi (jezikolomke)

Natrag na vrh