Klasifikacija jezika, tipologija
"O kakvom se čudovištu radi?"
"O kakvom se čudovištu radi?"
Jezična tipologija proučava i klasificira jezike prema različitim kriterijima. Ona omogućuje da se grupiraju jezici po tome kako koriste glasove, prema tipu tvorbe riječi, prema karakteristikama koje imaju ili nemaju, te kako uređuju elemente unutar rečenice. Neke karakteristike nalazimo u cijelom svijetu, u jezicima koji nemaju međusobnih veza. Jednostavna činjenica da dva jezika imaju neku zajedničku karakteristiku ne znači da su u srodstvu.
Jedan on najčešćih načina da se klasificiraju jezici je prema tipičnom redu u kojem se nalaze subjekt (S), predikat (P) i objekt (O) u jednostavnim rečenicama kao "Mačka jede miša."
SPO ("Mačka jede miša.")
SOP ("Mačka miša jede").
PSO ("Jede mačka miša.")
OSP ("Miša mačka jede.")
OPS ("Miša jede mačka.")
POS ("Jede miša mačka.")
Engleski je SPO-jezik, jer su svi drugi redoslijedi nepravilni, ili mijenjaju smisao rečenice (doslovni prijevod “Miša jede mačka.” bi bio “The mouse eats the cat”, koji znači suprotno od pravog značenja tj.: Miš jede mačku.). Na drugim jezicima, na pr. esperantu ili ruskom, sve su te rečenice pravilne, iako je jedan od tih redoslijeda daleko najčešći (u ovom slučaju SPO). Na nekim jezicima red riječi može ovisiti o različitim uvjetima. Npr. francuski ima uobičajen red riječi SPO, ali i SOP kad je objekt zamjenica.
Najčešći red je SPO (koristi se kako na engleskom, tako i na indonezijskom, kineskom, španjolskom i tisućama drugih jezika) te SOP (koji se između ostalih koristi na japanskom, perzijskom, hindu i turskom). PSO je rjeđi (upotrebljava se na literernom arapskom i irskom), a preostala tri reda riječi koji stavljaju objekt prije subjekta se koriste na manje od 5% jezika svijeta. Kao anegdotu spomenimo da Yoda u Zvjezdanim ratovima govori na engleskom redom riječi OSP (Jak sa snagom si, ali kad budeš 900-godišnjak ne tako dobro ćeš izgledati.)
Neki jezici koriste tonove da razlikuju riječi. Jedan od najpoznatijih primjera je mandarinski, koji ima četiri tona. Npr. sī (s visokim tonom) znači "misao", sì sa snižavajućim tonom znači "četiri" i sǐ (sa snižavanjem i ponovnim povisivanjem tona) znači "smrt". Tonski jezici su česti u istočnoj Aziji (među njima: drugi kineski jezici, burmanski, tajlandski i vjetnamski), no postoje i u Africi (joruba) te Americi (navaho).
Jezici koji nemaju tonove obično imaju naglaske (slog koji se izgovara jače od drugih). Na nekoliko jezika naglasak je uvijek na istom slogu (na prvom slogu na mađarskom, na zadnjem na francuskom, na predzadnjem na esperantu), no i na drugim je jezicima naglasak važan te se koristi kao sredstvo za razlikovanje riječi. Engleski i ruski su takvi jezici: engleski “increase” znači “rast” dok “increase” znači “rasti”, a ruski, “muka” znači “brašno” dok “muka” znači “mučenje”.
Jezike možemo klasificirati i prema načinu kako pokazuju gramatičke funkcije. Na analitičkim jezicima kao što je kineski, riječi se obično sastoje od jednog morfema (jezična jedinica sa smislom), dok se na sintetičkim jezicima pojedina riječ može sastojati i od više morfema. Engleski je blago sintetički (ima mnogo flektivnih oblika kao što je oznaka za množinu books, knjige), dok drugi jezici kao latinski imaju mnoštvo fleksije. Neke jezike kao inuitski ponekad nazivamo višesintetičkim, jer koriste veliki broj flektivnih afiksa pa jedna riječ na tim jezicima može odgovarati cijeloj rečenici na drugim jezicima.
Sintetički jezici mogu biti podijeljeni na stapajuće i aglutinativne jezike. Kod aglutinativnih jezika obično svaki morfem ima jednu funkciju a riječi se mogu sastojati od mnogih morfema. Turski je dobar primjer aglutinativnog jezika. Riječ evlerimde znači “u mojim kućama” a sastoji se od slijedećih morfema: ev (kuća), -ler (oznaka za množinu), -im (moj) i -de (u). U stapajućim jezicima afiksi mogu imati više funkcija. Na španjolskom riječ habló (“govorio je”), -ó označava istovremeno i prošlo vrijeme i treće lice jednine subjekta.
No ipak granice između tih kategorija nisu sasvim jasne i jezici se rijetko savršeno slažu s kategorijama u koje su svrstani.