Uvod

Ciganski ili romski jezik (Romani čhib, Romane/s/, Romano/s/) je jedini europski predstavnik indoarijske grane indoeuropskih jezika. Govori se na velikom prostoru od Šingjanga u Kini do Irana pa gotovo u svim europskim zemljama.

Iako su neki europski Romi još uvijek Nomadi, nejveći broj Roma i Sinta su danas sjedilački narodi. Oko 10. stoljeća Romi su se započeli kretati iz sjeverozapadne Indije i Pakistana (na romskom nalazimo mnoge tragove kontakata s jezicima tog područja) prema zapadu. Na putu prema Europi romski je posudio različite perzijske, neke armenske i mnoge grčke riječi, vjerojatno ostavši dulje vremena na istočnim granicama Bizanta. Zatim su nastavili putovati dalje prema zapadu, najvjerojatnije zbog turskih invazija. Kad je zabilježeno njihovo bivanje u Srbiji i Hrvatskoj u 14. stoljeću, njihov je jezik bio pod jakim utjecajem grčkog ne samo u leksičkom već i u gramatičkom smislu. Nakon toga prima sve jače utjecaje slavenskih jezika, rumunjskog, mađarskog, njemačkog a na jugoistoku i turskog.

Svi su Romi dvojezični ili višejezični i njihov se jezik brzo gubi. No romski je ipak trajno živ, uglavnom u istočnoj, jugoistočnoj i centralnoj Europi. Teško je odrediti broj govornika no vjerojatno ga govori 3 ili 4 milijuna ljudi u gotovo svim zemljama Europe. Romski je i pisani jezik s dosta bogatom modernom književnošću no bez opće prihvaćenog pravopisa ili ujedinjene gramatike te rječnika. Bilo je više pokušaja da se napravi standardni jezik, no s malo uspjeha. Regionalni standardi se razvijaju u Slovačkoj, Makedoniji, Bugarskoj i Rumunjskoj ( a manje na drugim mjestima), no glavni faktor koji se protivi prihvaćanju tih standarda je niski nivo znanja čitanja kod Roma. Na žalost Romi imaju važnijih problema nego da se bave svojim lijepim i starim jezikom koji je najbliži europski srodnik sa sanskrtom. Upotreba romskog na internetu pokazuje tendenciju unifikacije koja će možda igrati odlučujuću ulogu u budućem razvoju romskog. Romski se priznaje na različite načine kao jezik manjine na Kosovu, u Makedoniji, Rumunjskoj, Hrvatskoj, Slovačkoj, Sloveniji, Njemačkoj, Finskoj, Mađarskoj, Norveškoj, Švedskoj i Austriji.

Dijalekti

Najveća gustoća Roma je u Istočnoj Europi, Slovačkoj, Mađarskoj, Rumunjskoj, Bugarskoj, Makedoniji i Srbiji, no nalazimo ih i svuda drugdje po Europi, gdje govore mnoge dijalekte koji se mogu podijeliti u dvije grupe: oni koji su pod jakim utjecajem rumunjskog (Vlasi, Lovari, Kalderaši, Gurbeti) te drugi, koji uključuju Sinte, karpatske i dvije posebne grupe balkanskih dijalekata.

Sinti-dijalekte govore Romi u sjevernoj i zapadnoj Europi a karpatski se govori u Češkoj i Slovačkoj. Arli/Erli dijalekti se govore u Makedoniji, Bugarskoj, južnoj Srbiji, Kosovu i Albaniji. Druga grupa raznih balkanskih dijalekata (Ursari, Drindari, Bugurdzi i dr.) bitno se razlikuju od Erli/Arli i vidno su pod utjecajem novih kontakata s grčkom fonetikom i rječnikom. Postoje i mnoge izolirane i arhaične jezične varijante kao što su jezik Romano u Gradišču ili Dolenjski dijalekt u Sloveniji koji je vjerojatno srodan s dijalektom hravatskih (istarskih) Roma oko Brescie u Italiji.