grčki
Ελληνική γλώσσα
Ελληνική γλώσσα
Oko 13 milijuna
Grčkoj koja uključuje Monašku republiku Planine Athos (10 milijuna), te na Cipru (zajedno s turskim dijelom 0,8 milijuna)
Albaniji, Italiji, Armeniji, Mađarskoj, Rumunjskoj, Turskoj i Ukrajini
Australiji, Austriji, na Bahamima, u Bugarskoj, Kanadi, Češkoj, Demokratskoj Republici Kongu, Džibutiju, Egiptu, Francuskoj, Gruziji, Njemačkoj, Jordanu, Kazahstanu, Libiji, Makedoniji, Malaviju, Mozambiku, Paragvaju, Poljskoj, Rumunjskoj, Rusiji, Siera Leoneu, Južnoj Africi, Švedskoj, Tunisu, Turskoj, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Britaniji, SADu.
Grčki je živ europski jezik s najdužom neprekidnom pisanom tradicijom. Glavne faze razvoja grčkog jezika do nastanka modernog grčkog se mogu podijeliti ovako:
pragrčki, koji je nastao i postojao između 2200. i 1600. g. stare ere
Mikenska civilizacija u vremenu od 1600. do 1100. g. stare ere. Linijsko pisanje B je iz te dobi.
"Tamna" epoha poslije dorijske invazije u periodu od 1100. do 700. g. stare ere
Antički grčki u vremenu od 700. do 300. g. stare ere
Koine grčki (κοινή) u periodu od 300. g. stare ere do 330. nove ere.
Bizantski (posthelenistički) grčki u vremenu od 330.-1000. godine
Srednjovjekovni grčki u vremenu od 1000. - 1600.
Grčki u vrijeme Otomanske države od 1600. do 1800.
Moderni grčki u sadašnjoj Grčkoj i na Cipru
Zanimljivo je znati da grčki koji govori većina a poznat je kao jezik puka (δημοτική - dīmotikí) stječe svoj službeni status tek 1970-ih godina. Prije toga je prednost imala čistunska verzija koju zovemo (καθαρεύουσα - katharévousa) a jako se razlikuje od jezika svakodnevice u obrazovanim slojevima.
Danas je moderni grčki manje standardiziran od većine drugih europskih nacionalnih jezika s mogućim inačicama za mnoge gramatičke oblike, Evo nekoliko primjera varijacija.
U tabeli o ovom članu su prikazani samo najčešće korišteni nastavci.
Naglasak može biti na zadnjem, predzadnjem ili maksimalno na trećem slogu riječi odostraga.
Kompliciran sistem pisanih naglasaka u starom grčkom je zamijenjen u modernom jeziku jednostavnim sistemom s jednim naglaskom, akutom. Riječi s više od jednog sloga označavaju naglašeni slog ili slogove a naglasak se koristi i za razlikovanje nekoliko jednosložnih homofona.
Postoje određeni članovi u jednini i množini dok su neodređeni članovi isti i javljaju se samo u jednini. Članovi se masovno koriste i javljaju se zajedno s posvojnim i pokaznim zamjenicama te osobnim imenima.
Pridjevi su u istom padežu, rodu i broju sa imenicama koje opisuju. Mnogi brojevi se ne mijenjaju.
Komparativ i superlativ se tvore dodatkom sufiksa koji sadrži –τερ- (-ter-) pred nastavkom ili dodatkom riječi πιο (pio, 'više') pred pridjevom.
Pravilni (usporedbeni) superlativi se tvore dodatkom određenog člana komparativu.
Postoji i drugi tip superlativa koji ponekad zovu apsolutnim superlativom a tvori se sufiksom koji sadrži –τατ- (-tat-). Time dobijemo 4 usporedbena stupnja.
Pozitiv pametan
|
Komparativ pametniji
|
Usporedbeni superlativ najpametniji
|
Apsolutni komparativ ektremno pametan
|
---|---|---|---|
έξυπνός, -η, -ο | εξυπνότερος, -η, -ο | ο, η, το εξυπνότερος, -η, -ο | εξυπνότατος, -η, -ο |
éxypnós, -ī, -o | exypnóteros, -ī, -o | o, ī, to exypnóteros, -ī, -o | exypnótatos, -ī, -o |
Glagoli se sklanjaju po licima (3) i brojevima (2). Moderni grčki nema infinitiva i umjesto njega koristi veznik i osobni oblik, kao u προτιμώ να πάω (protimṓ na páō. doslovce: 'radije idem'). U rječnicima su glagoli poredani u prvom licu jednine sadašnjeg vremena kao γράφω (gráfō, 'pišem') umjesto pisati.
Moderni grčki ima dva modusa, aktivni i polupasivni. Polupasivni izvršava funkciju pasiva i ima povratni karakter.
Moderni grčki ima dva sadašnja, četiri prošla i tri buduća vremena. Razlikovanje trajnih i svršenih glagola je važno kako u prošlim tako i u budućim vremenima kao u έγραψα (égrapsa: Napisao sam ga') i έγραφα (égrafa: Pisao sam ga (no nisam završio)').
Prilozi se ne mijenjaju. Prilozi dobiveni od pridjeva imaju isti oblik kao srednji rod nominativa množine pridjeva. Kao i kod pridjeva komparativni oblici se mogu tvoriti nastavcima ili dodatkom posebne riječi.
Moderne su grčke dijalekte lingvisti počeli proučavati krajem 19. stoljeća. Na početku su znanstvenici upali u osnovnu pogrešku vjerujući kako su moderni dijalekti direktni nastavak antičkog grčkog, no nije bilo tako. Moderni grčki dijalekti su nastavak jezika Aleksandra Velikog koiné.
Mnogi moderni grčki dijalekti su nastali u epohama kad je grčki bio u kontaktu s drugim jezicima kao što su latinski, venecijanski, talijanski, turski, albanski i slavenski jezici.
Ova karta prikazuje dijalekte nastale od grčkih i tuđih jezičnih elemenata. Oni su prisutni i govore se danas u Grčkoj.