Intelingvistika se kao grana primijenjene lingvistike bavi formama, problemima i rješenjima u vezi lingvističkih aspekata međunarodne komunikacije s ciljem da je optimizira. Međunarodna komunikacija postoji među ljudima i ljudskim skupinama koje imaju različite jezike i kulturne pozadine. Područje interlingvistike u širem se smislu proteže na:

  • - svjetske jezike, tj. nacionalne jezike koji igraju ulogu "lingve france".
  • - jezike koji su nastali spontano u međunarodnoj komunikaciji na lokalnom nivou: pidžini i kreolski jezici te
  • - jezike koji su stvoreni s tim ciljem: međunarodni pomoćni jezici, koje nazivamo i planskim jezicima.

U užem smislu interlingvistika proučava povijest, strukturu, stvaranje i upotrebu planskih jezika. Tiče se direktno područja kao što su jezična filozofija i jezično planiranje te modeliranje.

Svjesna intervencija u nacionalne jezike se provodi na različitim nivoima (od pravopisnih i gramatičkih reformi, preko modernizacije riječnika do jezične standardizacije). Jezično planiranje obuhvaća i oživljavanje jezika (primjer modernog hebrejskog jezika) te se širi do planiranja novih jezika. Tako se prirodni i planirani jezici mogu naći na ljestvici čije su krajnje točke idealni (nedirnuti) prirodni jezici i potpuno umjetni jezici.

idealni-----------------x----------------x-----------------x-----------------x--------------------x-----------------x---------------x----------- --------x---------------------- umjetni jezici: prirodni korejski, mađarski, norveški, moderni hebrejski, esperanto, volapük, solresol, jezik Leibnitza, jezik logike japanski jezik, indonezijski, novial, ido, programski jezici

  • Idealan prirodni jezik

  • korejski, japanski

  • mađarski

  • norveški

  • moderni hebrejski, indonežanski

  • esperanto, novial, ido

  • volapük

  • solresol

  • jezik Leibnitza

  • umjetni jezik, jezik logike, programski jezik

Planski jezici mogu biti apriorni ili aposteriorni. Apriorni jezici se ne baziraju na prirodnim jezicima već obično na logičnoj podjeli koncepata. Njih zovemo i univerzalnim ili filozofskim jezicima. John Wilkins (17. st.) je podijelio svijet na primarne pojmove a poslije na konkretne kategorije upotrebljavajući samoglasnike i suglasnike. Tako je "pas" po hijerarhiji zita: z = životinja, zi = četveronožna životinja, zit = grabežljivac na kopnu, zita = pas. Aposteriorni jezici se baziraju na postojećim prirodnim jezicima. Dobro poznati aposteriorni jezici obuhvaćaju volapük, (svjetski jezik), esperanto (onaj koji se nada), latino sine flexione i interlingua. Na web-mreži se danas šire planski jezici. Većina ima pravilnu strukturu.

Najrasprostranjeniji je esperanto, alternativno sredstvo međunarodne komunikacije s govornicima razbacanim po cijelom svijetu. Esperantologija ili nauka o esperantu se kao dio interlingvistike bavi različitim aspektima međunarodnog jezika esperanta.