poljski
Język polski
Język polski
40 milijuna
Poljskoj Republici, EU
Češkoj, Slovačkoj, Rumunjskoj, Ukrajini
Britaniji, Njemačkoj, Irskoj, Francuskoj, Austriji, SAD, Kanadi, Australiji, Brazilu, Argentinii Novom Zelandu
Najstariji poznati primjer pisanog poljskog je rečenica koju je navodno izgovorio Čeh govoreći svojoj poljskoj ženi. Zapisao ju je njemački monah unutar latinskog teksta a nalazi se u povijesti Cistercijanskog samostana u niskosilezijskoj pokrajini.
Nalazi se u registrima koji opisuju godinu 1270. kao Day ut ia pobrusa, a ti poziwai. U modernom prijepisu bi to bilo Daj ać ja pobruszę, a ty poczywaj što znači "Ostavi me da meljem (brašno) dok se ti odmaraš". Na modernom poljskom je to Daj, niech ja pomielę, a ty odpoczywaj.
Poljski ima vrlo opsežan sistem prefikasa i sufikasa a zadnji uzrokuju promjene kako suglasnika tako i samoglasnika. Nekoliko primjera świat (svijet) i na świecie (u svijetu), zapraszamy (pozivamo [nekog]) i zaprosimy (pozvat ćemo [nekog]) ili droga (put) i po drodze (na putu).
Broj rodova je bio a i sada je stvar diskusije. Ovdje pretpostavljamo da ima 3 ili 4 roda u jednini i dva u množini. Razlozi za to su, da se je tradicionalni muški rod izgleda razdvojio na dva dijela dok su rodovi u množini pri pridjevskom i glagolskom usklađivanju djelomično određeni rodom u jednini.
Padežni oblici ovise o imeničkom rodu i o glasu na kraju imenice. Osnovna distinkcija u poljskoj gramatici postoji između mekih i tvrdih glasova. Meki glasovi se izgovaraju s "j" na kraju dok to kod tvrdih ne postoji.
Rod | Tipičan nastavak |
---|---|
Muški rod (živ, neživ) → | Tvrdi ili meki suglasnik -a |
Ženski → | -a, suglasnik (općenito mekan), -ni |
Srednji rod → | -o, -ie, -ę, -um |
Službeno se abeceda sastoji od slijedećih 32 slova:
Postoje 4 dijakritička znaka: repić (ogonek, ą, ę), oštar naglasak (kreska, ć, ń, ó, ś, ź), linija (kreska ukośna, ł) i točka (kropka, ż).
Posebno je zanimljiv u poljskom glasovnom sistemu kontrast između glasovnih grupa, koje izgledaju iste nepoljacima. Npr. kombinacija slova sz i ś zvuče slično našem "š". Razlika je da je sz palatalni retroflektivni (koji se izgovara vrhom jezika usmjerenom unatrag) dok je ś alveolarno palatalni (izgovara se s izravnanim jezikom i usnicama koje su raširenije.
Neki minimalni (ili gotovo minimalni) parovi su:
Palatalni retrofleksivi
Alveolarno-palatalni glasovi
Jako je teško za one kojima jezik nije materinji čuti razliku. Osim toga cz [t͡ʂ] je u opoziciji s trz [tʂ] gdje su dva dijela odvojena kao u czy (da li) i trzy (tri). Zajedno s "ć" postoje 3 glasa "č", koje stranci vrlo teško razlikuju.
Izvor: Wikimedia Commons
Kašupski (Kaszubski) se smatra posebnim jezikom kao i silezijski pokatkad. U modernoj su se Poljskoj dijalektalne razlike smanjile od kraja drugog svjetkog rata. Danas ih možemo opisati više kao akcente standardnog poljskog s ponekim lokalnim riječima nego kao stvarno posebne lokalne varijante.
Kao i drugi slavenski jezici i poljski ima bogatu lepezu deminutivnih oblika koji varirajući na razne načine mijenjaju izraze.
Ponekad jednostavno aludiraju na umanjenost kao dywanik što je malen dywan (tepih). Postoje dva stupnja takvih promjenjivica kao księga koja aludira na ogromnu knjigu książka normalno veliku knjigu i książeczka knjigu manju od normalne.
Deminutivi imaju često specijalno značenje uljudnosti. Kontrolori karata pozivaju putnike da pokažu svoju bileciki (karticu) umjesto bilety. Trgovački pomoćnik u prodavaonici mesa mogao bi upotrijebiti wołowinka (nešto govedinice) da bi podvukao svježinu i ukusnost. Ponekad su deminutivi upotrebljeni da izraze uljudnost prema naslovniku pa bi domaćin mogao ponuditi kawusia (kavicu) umjesto kawa, ne zato što je šalica mala već da izrazi pozitivne emocije prema svom gostu.