Postoje različiti tipovi komunikacijskih sistema koji koriste geste umjesto glasa. Ovdje ćemo se usredotočiti na prirodne gestovne jezike gluhonijemih zajednica. Oni su prirodno razvijeni potpuni jezici koji se razlikuju kako od govornih jezika tako i međusobno.

Treba ih razlikovati od umjetnih sistema gesti, koje proizvode slušatelji. Ti sistemi uzimaju riječi prirodnih gestovnih jezika te ih modificiraju da bi imitirali strukturu lokalnih govornih jezika. Iako ti jezici imaju praktičnu upotrebu u određenim ograničenim uvjetima, nisu prikladni za opširnu primjenu te ih gluhe osobe ne koriste za sporazumijevanje s drugima. Gestovni jezici obično ne prelaze granice nacionalnih i govornih jezika pa tako britanski i američki gestovni jezik nisu međusobno razumljivi. Gramatike prirodnih gestovnih jezika su vrlo slične i najveće su razlike u rječniku. To znači da, kad je potrebno, korisnik nekog gestovnog jezika može naučiti drugi gestovni jezik vrlo brzo.

Ekvivalent riječi u gestovnim jezicima su znakovi koje sačinjavaju tri glavne komponente.

• Ručne forme:: Različiti položaji prstiju koji su ispruženi ili savinuti. Većina gestovnih jezika ima više-manje 30 različitih ručnih formi.
• Mjesto: To znači ili mjesto na ili u blizini tijela osobe koja gestikulira (više-manje 10 mjesta) ili na prostoru oko gestikulirajućeg (koja se bazira na opozicijama: desno-lijevo, gornje-donje i prednje-zadnje).
• Pokret: Pokret se odnosi na smjer u kojem se nalaze ruke. Postoji 6 osnovnih smjerova koji se modificiraju na različite načine.

Isto kao što možemo opisati govorne jezike kao kombinacije ograničenog broja suglasnika i samoglasnika, znakovi gestovnih jezika su kombinacije ograničenog broja ručnih formi, mjesta i pokreta. Tipološki gramatike gestovnih jezika objedinjuju karakteristike koje su zajedničke s govornim jezicima ali se obično ne pojavljuju zajedno. S jedne su strane analitičke i ovisne od reda riječi (ili znakova). Gestovni jezici su u osnovi SPO, jezici reda subjekt-predikat-objekt, no do neke su mjere fleksibilni.Na drugoj strani imaju vrlo bogatu morfologiju, koja se primijenjuje samo ponekad.

Morfologija gestovnih jezika se uglavnom bazira na procesima.

Jedan od njih je podvostručenje (ponavljanje znaka cijelog ili samo njegovog dijela). Na mnogim se gestovnim jezicima imenice tvore od glagola skraćivanjem i ponavljanjem pokreta pa dakle SJED znači "sjesti" a SJED-SJED znači "stolac".

Drugi je proces unutrašnja modifikacija. To znači da se mijenja jedna komponenta znaka dok se druge ne mijenjaju. Na pr. neki glagoli pokazuju što je subjekt a što objekt pomoću smjera pokreta. S druge pak strane glagoli mogu označavati i broj promjenom ručne forme.

Ta se dva procesa mogu kombinirati. Prilozi na američkom gestovnom jeziku (ASL) imaju do 12 različitih oblika koji su proizvedeni pomoću modifikacija brzine i načina pokreta zajedno s brojem ponavljanja.

No u gestovnim jezicima postoji mnogo više od ruku. Neručni elementi kao što su izraz lica, pokreti glave ili ramena su integralni dio gramatike gestovnih jezika i pokazuju tip rečenice ili različite dijelove rečenice kao što su odnosne zamjenice. Gestovni jezici nisu lakši od govornih jezika, vrlo su bogati i izražajni jezici koji zaslužuju vrijeme i trud potreban da ih se nauči, samo što su neobični.