Skok na sadržaj

švedski

Svenska

Broj izvornih govornika

9 milijuna

Službeni jezik u

Švedskoj, Finskoj, EU, Nordijskom Savjetu

Jezik dijaspore u

SAD, Britaniji, Kanadi, Estoniji, Argentini, Brazilu

Abeceda
29 (26 osnovnih latiničkih + å, ä, ö)
Gramatički padeži
0
Jezični kod
sv, swe
Lingvistička tipologija
Umjereno flektivan , Sklonost složenicama , SPO
Jezične porodice
indoeuropski, sjevernogermanski, istočnoskandinavski
Broj dijalekata
6 glavnih skupina dijalekata: Sjeverni (Norrland), finski, Svealandski, gotlandski, geatlandski (Götaland), južnošvedski (skanijski)

Najduža riječ

organizacije domorodačkih naroda

Čudna riječ ili rečenica

Sedam medicinskih sestara koje lijepo pjevaju brinulo se za sedamdeset i sedam mornara s morskom bolesti na brodu "Šangaj" (jezikolomka).

Uvod

Nema jasnih granica dijalekata među skandinavskim jezicima i razlike između švedskog, danskog i bokmål (književnog) norveškog su tako male da su s malo prakse i nešto strpljenja jezici međusobno razumljivi, posebno u pisanom obliku. Tako u miješanim grupama Skandinavaca svatko govori svoj jezik radije nego da govori jezik drugoga ili zajednički lingua franca.

Povijest

  • 1. - 7. stoljeće

    Pranordijski jezik
    (Stara runska abeceda)

  • 6. stoljeće

    Beowulf: gotski ratovi

  • 8. do 12. stoljeće

    (Zapadni) staronordijski jezik
    (Nova runska abeceda)

  • 829

    Sveti Ansgar: rana kristanizacija

  • 13. do 15. stoljeće

    Stari švedski jezik
    (Latinska abeceda)

  • 1250

    Västgötalagen (zakon)

  • 1397

    Kalmarska unija

  • 1335

    Ukidanje ropstva i kmetstva

  • 1520

    Štokholmsko krvoproliće

  • 16. do 20. stoljeće
    Moderni švedski
    (Nusvenska)

  • 1526 - 1541

    Prijevod Biblije

  • 1618 - 1648

    30-godišnji rat

  • 1700 - 1721

    Veliki nordijski rat

  • 1850 - 1910

    1 milijun je emigrirao u SAD

  • 1906 - 1917

    Pravopisna reforma 1906, osamostaljenje Finske 1917.

Pismo i izgovor

Poslije dosta radikalne pravopisne reforme 1906. švedski je sistem pisanja postao prilično fonetičan i olakšava djeci učenje čitanja a otežava strancima prepoznavanje međunarodnih riječi kao npr.pjäs (francuski pièce, 'brošura'). Osim 26 osnovnih latiničkih slova moderni švedski koristi još tri skandinavska slova: 'å'-varijacija slova 'a', te umlaute 'ä' kaj 'ö'.

  • a
  • å
  • ä
  • b
  • c
  • d
  • e
  • f
  • g
  • h
  • i
  • j
  • k
  • l
  • m
  • n
  • o
  • ö
  • p
  • q
  • r
  • s
  • t
  • u
  • v
  • w
  • x
  • y
  • z

Proto-nordijski i norenski jezici su bili pisani runama (odnosno starom i mlađom Futhark-abecedom).

Stara runska abeceda Nova runska abeceda Latiničko slovo IFA
f /f/
u /u(ː)/
þ /θ/, /ð/
a /a(ː)/
r /r/
k /k/
- g /ɡ/
- w /w/
ᚺ ᚻ h /h/
n /n/
i /i(ː)/
- j /j/
ï / æ /æː/
- p /p/
- z /z/
s /s/
t /t/
b /b/
- e /e(ː)/
m /m/
l /l/
ᛜ ᛝ - ŋ /ŋ/
- o /o(ː)/
- d /d/
- R /R/

Gramatika

Švedski ima dva gramatička roda, muškoženski i srednji. Kao i engleski izgubio je sve oznake padeža osim genitivnog "S" koga neki danas ne smatraju oznakom padeža već oznakom pripadanja (posesivnosti). Švedski ne označava ni osobu ni broj. Pa ipak su ostali oblici fleksije za rod (kod pridjeva) i broj (kod imenica i pridjeva) te postoji enklitički član koji komplicira situaciju s imenicama.

Neodređena jednina Određena jednina Neodređena množina Određena množina
Muškoženski rod, -a flicka
djevojka
flickan flickor flickorna
Muškoženski rod, drugi stol
stolac
stolen stolar stolarna
växt
biljka
växten växter växterna
Srednje, završava na samoglasnik äpple
jabuka
äpplet äpplen äpplena
Srednje sa suglasnikom barn
dijete
barnet barn barnen
Nepravilno man
muškarac
mannen män männen

Švedski označava samo 2 vremena fleksijom: sadašnje vrijeme (-r) te prošlo vrijeme (-de/-te) kod pravilnih glagola. Posebni oblik supina (-it) se upotrebljava zajedno s pomoćnim glagolom ha za tvorbu svršenog prošlog vremena koje pokazuje aktualnost trenutka govora han har tagit det (to je uzeo). Buduće vrijeme se izražava pomoćnim glagolom ska plus infinitiv: han ska arbeta (on će raditi).

Normalni red riječi na švedskom je SPO. Unutar sintaktičkih grupa lagani se materijal (članovi, zamjenice, pridjevi, prilozi) smješta lijevo, a težak materijal (zavisne rečenice, participi i prijedložne sintagme) se smješta desno.

Tvorba riječi i rječnik

Švedski može tvoriti riječi slaganjem, npr. regionutvecklingssekretariatet (sekretar za regionalni razvoj) pa je teoretski rječničko blago švedskog beskrajno. Švedski je izvezao malo riječi, uglavnom riječi vezane za prehranu, neke jestivije (lingon(berry)), neke manje jestive(surströmming), no i znanstvene termine kao angström (angstrem, desetina nanometra) ili tungsten (doslovce "težak kamen"). Gramatički je zanimljiv afiks "-is" koji se koristi za tvorbu novih kulturnih riječi iz drugih imeničkih korjenova dagis (dag+is, dječji vrtić), kompis (prijatelj), godis (dobar+is, slatkiši), postis (poštar), kändis (čuven+is, znana osoba) i njen antonim, doldis (skriven+is). (neznana osoba).

Dijalekti

Osim jezičnih razlika švedske granice među dijalektima označavaju i povijest Švedske kao carstva i nacionalne države u stabiliziranju. Tako su finski švedski (uključijući i Aland) te gotovo izumrli estonski švedski ostaci švedskog naseljavanja i administriranja oko Baltičkog mora dok se južnošvedski govori na ranijim danskim teritorijama te je sačuvao danska svojstva (kao npr. suglasnički pomak unutar riječi: p, t, k, prelazi u b, d, g.)

Tematske riječi

Zabavne ili narodne poslovice i fraze

Natrag na vrh