Skok na sadržaj

esperanto

Esperanto lingvo

Broj izvornih govornika

Između 100.000 i 2-3 milijona (100.000 ga govori tečno a 2-3 milijona su ga učili)

Službeni jezik u

Samo na međunarodnim esperantskim kongresima i susretima

Manjinski jezik u

Govornici esperanta žive u više od 120 država svijeta. Nisu nigdje priznati kao manjina.

Jezik dijaspore u

Moguće je uspoređivati skupinu koja govori Esperanto sa dijasporama. Govornici esperanta žive gotovo u cijelom svijetu i imaju vlastitu kulturu, no nemaju legalni status.

Abeceda
28 slova
Gramatički padeži
2
Jezični kod
eo, epo
Lingvistička tipologija
Aglutinativan s elementima izolirajućeg , slobodan red riječi
Jezične porodice
Neoromanski jezik
Broj dijalekata
Nema dijalekata.

Najduža riječ

državni porezni činovnici
To je najduža riječ do sada nađena u tekstovima, no jezik dozvoljava kreiranje mnogo dužih riječi, koje su u skladu s gramatičkim pravilima esperanta kao na pr. kontraŭkolektivismobatalantoj, gekontraŭdelikventismospecialiĝintoj...

Čudna riječ ili rečenica

Višeznačne riječi:
(1) kolega, (2) dugačak vrat
(1) bombon, (2) dio bombe
(1) kultura, (2) toranj komaraca, (3) bik kulta
(1) ljepotica, (2) mula koja vuče kola

Uvod

Jezik je pokrenuo Ludwig Lazar Zamenhof koji je napisao gramatiku na osnovi europskih jezika sa minimalnim brojem iznimaka u pravilima. Rječnik se osniva uglavnom na romanskim jezicima premda sadrži i dosta riječi iz germanskih jezika i nešto iz drugih. Novi je jezik čiji se prvi udžbenik pojavio 1887. privukao grupu govornika te se započeo normalan proces jezičnog razvoja unutar grupe ljudi koja ga je upotrebljavala na mnogim područjima života kao i na području kreiranja vlastite jezične kulture. Dva desetljeća kasnije rodili su se prvi govornici čiji je materinji jezik bio esperanto. Zato je moguće reći da se radi o jeziku koji je stvoren prvo s namjenom da bude sredstvo sporazumijevanja na međunarodnom planu a kasnije je postao kreolski jezik dok je sada jezik esperantističke dijaspore.

Stvoren je na osnovi rječničkog blaga indoevropsih jezika, ali s ciljem da ga se može lako naučiti. Zato je gramatika aglutinativna što je karakteristično za turkijske te ugrofinske jezike a u dubljem je smislu i izolacijski jezik kao kineski i vjetnamski. To znači da se njegovi morfemi mogu upotrebljavati kao neovisne riječi. Ima kompletno pravilnu gramatiku koja omogućuje stvarati mnoge riječi kombinirajući korjenove i skoro četrdeset afikasa (na pr. iz korijena san- ("zdrav") moguće je stvoriti riječi kao malsana (“bolestan”), malsanulo (“bolesnik”), gemalsanuloj (“bolesnici i bolesnice”), malsanulejo (“bolnica”), sanigilo (“lijek”), saniĝinto (“osoba koja je ozdravila”), sanigejo (“liječilište”), malsaneto (“slaba bolest”), malsanego (“teška bolest”), malsanegulo (“teški bolesnik”), sanstato (“stanje zdravlja”), sansento (“zdrav osjećaj”), sanlimo (“granica zdravlja”), malsankaŭzanto (“uzročnik bolesti”), kontraŭmalsanterapio. ("terapija protiv bolesti"). Glavne vrste riječi (imenice, glagoli, pridjevi i prilozi) imaju nastavke koji ih označavaju. Ta pravilnost čini da se esperanto može stvarno vrlo brzo naučiti a mogućnost stvaranja novih riječi čini ga jednim od najproduktivnijih jezika s potencijalno beskonačnim brojem riječi. Na njemu se mogu izraziti sve moguće nove ideje i stanja. Npr.moguće je napisati SF-roman s izmišljenim Marsijancima u obliku stolova u kojima bi muškarac bio tablo tablo (“stol”), tablino (“ženski stol") tablido (“stol dijete”) ... Moguće je zamisliti aparat koji pojednostavljuje seksualni život i imenovati ga sekssimpligilo, a čovjek koji hoda unatrag je (inversmarŝanto), dok je sredstvo protiv dogmatizma (maldogmigilo) itd.

Povijest

  • 1878

    Prva je praverzija esperanta koju je Zamnhof nazvao Lingwe Uniwersala bila dovršena. No potpuno se razlikuje od modernog esperanta.

  • 1887

    Zamenhof uz pomoć svoje supruge objavljuje Prvu knjigu, kojom je lansiran esperanto.

  • 1889

    Prvi časipos na esperantu La Esperantisto je izdan u Nuernbergu gdje je osnovan i prvi esperantski klub.

  • 1905

    Na prvom Svjetskom kongresu u Boulogne-sur-Mer sudjeluje 688 ljudi.
    Izdana je Osnova esperanta (Fundamento de Esperanto)

  • 1908

    Osnovana je svjetska organizacija Universala Esperanto-Asocio

  • 1954

    UNESCO stupa u savjetodavne odnose s UEA. Prva rezolucija UNESCA.

  • 1985

    Druga rezolucija UNESCA potiče države članice da uvedu esperanto u svoje školske programe.

  • 1987

    6000 esperantista sudjeluje na 72. svjetskom kongresu u Varšavi na 100-godinjicu esperanta.

  • 2002

    lernu!, najveća besplatna internetna stranica za učenje esperanta je startala.

  • 2008

    Esperantska verzija vikipedije, najveće internetske enciklopedije, je dostigla 100.000 članaka.

  • 2009

    Moguće je položiti međunarodne ispite esperanta na tri nivoa (B1, B2, C1) s četiri osnovna područja: sposobnost čitanja i razumijevanja, pisanja i govorenja prema Zajedničkom europskom referenčnom okviru za jezike.

  • 2012

    Google Translate dodaje esperanto kao 64. jezik.

Pismo i izgovor

  • a
  • b
  • c
  • ĉ
  • d
  • e
  • f
  • g
  • ĝ
  • h
  • ĥ
  • i
  • j
  • ĵ
  • k
  • l
  • m
  • n
  • o
  • p
  • r
  • s
  • ŝ
  • t
  • u
  • ŭ
  • v
  • z

Esperanto se čita tako kako je napisano. Svako slovo odgovara uvijek istom zvuku a isti zvuk predstavlja uvijek isto slovo te se uvijek naglašava predzadnji slog. Dvoglasi kao aŭ, eŭ, oŭ tvore jedan slog.

Neki se posebni glasovi esperanta pišu slijedećim slovima ĉ, ŝ, ĝ, ĥ, ĵ a izgovaraju kao č, š, dž, h (nepčani), ž.

Gramatika

Sve imenice završavaju nastavkom -o: tabl-o (stol), lamp-o (svjetiljka), hom-o (muškarac).

Svi pridjevi završavaju nastavkom -a: bela (lijep), granda (velik), malgranda (mali).

Infnitiv svih glagola završava nastavkom -i: havi (imati), iri (ići).

U sadašnjem vremenu nastavak je u svim licima isti mi manĝas (jedem), li manĝas (on jede), ili estas (oni su), mi estas (ja sam), ŝi estas (ona je).

Prošlo vrijeme se tvori nastavkom -is: li lernis (on je učio), ili estis (oni su bili), homo estis (čovjek je bio), li manĝis (on je jeo).

U budućem vremenu nastavak je -os, npr. mi lernos (učit ću), Marko sidos (Marko će sjesti).

Osim nominativa postoji i akuzativ koji se koristi kod imenica i pridjeva te zamjenica u jednini i množini: -n (Mi vidas aŭton. Aŭton mi vidas. (Vidim auto.)

Zahvaljujući akuzativu red je riječi u rečenici slobodan.

Množinu tvorimo kod imenica i pridjeva nastavnom -j iza nastavka -o ili -a: libro (knjiga), libroj (knjige).

Postoji oko 40 prefiksa i sufiksa koji pomažu pri tvorbi novih riječi. Među najčešćim prefiksima je mal-, koji daje riječi obrnuto značenje. Tako bona (dobar) postaje malbona (loš, zao) a bela (lijep) postaje malbela (ružan).

Sufiks -ul znači "osobu s karakteristikama korijena riječi", npr. grandnazulo = osoba s velikim nosom. Sufiks -in tvori ženske oblike kao grandnazulinoj (žene s velikim nosom).

Jednina Množina
Nominativ Akuzativ Nominativ Akuzativ
Član (određeni član ) - / la - / la - / la - / la
Pridjev (velik) granda grandan grandaj grandajn
Imenica (vuk) lupo lupon lupoj lupojn

Postoje dva najveća portala na kojima se može učiti esperanto na mreži. Opći portal je www.lernu.net, dok je www.edukado.net uglavnom namijenjen učiteljima.

Vikipedija na esperantu: eo.wikipedia.org.

Tematske riječi

Zabavne ili narodne poslovice i fraze

--> -->
Natrag na vrh