Skok na sadržaj

hrvatski

Hrvatski jezik

Broj izvornih govornika

4,4 milijuna

Službeni jezik u

Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji (jedan je od 7 službenih jezika Vojvodine) te EU.

Manjinski jezik u

Crnoj Gori, Madžarskoj, Austriji, Italiji, Rumunjskoj.

Jezik dijaspore u

Njemačkoj, Švedskoj, Francuskoj, i ostalim zapadnoeuropskim zemljama, Argentini, SAD, Kanadi, Australiji, Novom Zelandu.

Abeceda
27 slova - 30 fonema (nj, lj, dž su fonemi koji se pišu s dva slova).
Gramatički padeži
7
Jezični kod
hr, hrv
Lingvistička tipologija
Flektivan , pro-drop , SPO
Jezične porodice
indoeuropski, slavenski, južnoslavenski
Broj dijalekata
3 dijalektalne skupine s više-manje 25-30 poddijalekata

Najduža riječ

Čudna riječ ili rečenica

4 naglaska s različitim tonovima.

Uvod

Hrvatski je u vrlo bliskoj vezi sa srpskim, bošnjačkim i crnogorskim jezikom. Hrvatski se kao literarni jezik razvija od 15. stoljeća u različitim lokalnim dijalektima a od 19. st. ima manje više današnji oblik.

U 19. st. se javlja jaki pokret za zajednički južnoslavenski jezik pod čijim utjecajem nastaju vrlo slične jezične norme za srpski i hrvatski jezik pa su tako mnogi gotovo tokom cijelog 20. stoljeća smatrali da postiji samo jedan srpskohrvatski (ili hrvatskosrpski) jezik. Drugi su pak smatrali da se radi o dva različita jezika (hrvatski, srpski). Crnogorski, prije svega na osnovi intelektualog rječnika i stručnih termina, možemo gledati kao podvarijantu srpskog iako ima i više vlastitih obilježja. Teško je reći što je točno bošnjački standard ali je sigurno da je pozicioniran negdje između hrvatskog i srpskog u više varijanata neovisno od crnogorskog kojemu ipak najviše sliči. Ipak pripadnici četiriju naroda komuniciraju međusobno bez potrebe za prevođenjem. Prave razlike se pojavljuju tek na nivou stručne terminologije praktično u svim strukama. Hrvat i Srbin se jedva mogu dobro razumijeti govoreći o matematici ili biologiji, pravu ili čak kulinarstvu ako prethodno nisu učili i onu drugu terminologiju. Tome treba dodati i grafičke razlike, tj. da se srpski i crnogorski pišu i latinicom i ćirilicom, dok hrvatski i bošnjački isključivo latinicom.

Slavenski se jezici dijele na tri podgrupe: zapadnoslavenski, (poljski, češki, slovački, lužičkosrpski, kašupski, slovinski), istočnoslavenski jezici (ruski, ukrajinski, bjeloruski, rusinski) te južnoslavenski jezici ( slovenski, hrvatski, srpski, crnogorski, bošnjački, makedonski i bugarski).

Baščanska ploča (Baščanska ploča) nastala oko 1100. godine.

Dijalekti

Hrvatski jezični teritorij je podijeljen na tri dijalektalna područja: štokavsko, kajkavsko i čakavsko. I književnost se razvijala na sva tri dijalekta ali najviše na štokavskom, koji je postao osnova za stvaranje književnog jezika.

  • Čakavsko narječje
  • Kajkavsko narječje
  • Štokavsko narječje

Izvor: Wikimedia Commons

Pismo i izgovor

  • a
  • b
  • c
  • č
  • ć
  • d
  • đ
  • e
  • f
  • g
  • h
  • i
  • j
  • k
  • l
  • m
  • n
  • o
  • p
  • r
  • s
  • š
  • t
  • u
  • v
  • z
  • ž

Hrvatski se piše latinicom premda se je na početku hrvatskih kneževina pisalo posebno napravljenim slavenskim pismom glagoljicom, koja je napravljena posebno za slavenske jezike te također tzv. zapadnom ćirilicom.(bosančica). U nekim vremenima su se upotrebljavala sva tri pisma istovremeno na različitim područjima no često i na istim područjima. Na kraju je ostala samo latinica. Sadašnje pismo je fonetsko tj. uvijek se isto slovo čita na isti način. Ima 27 slova, latinica bez.x, y i q, ali s č, ć, đ, š i ž Preostala tri fonema se pišu s dva slova lj, nj i .

Dakle, čitati hrvatski tekst je vrlo jednostavno. Problem predstvlja akcentuacija budući da naglasci mogu biti na bilo kom mjestu osim na zadnjem slogu. No krivo naglašavanje rijetko potpuno mijenja značenje. No to ne možemo reći za tonski naglasak (postoje 4 različita kao na kineskom, dva silazna i dva uzlazna a svaki je ili dugi ili kratki). Npr. rečenica “Gore gore gore gore” se sastoji od četiri iste riječi ali zbog različitih tonova u naglascima imaju četiri različita značenja: “Visoko planine lošije plamte.”

Gramatika

Općenito se može reći da je gramatika hrvatskog kao i svih slavenskih jezika vrlo komplicirana. Postoje dva broja (jednina i množina) od kojih svaka ima 7 padeža (nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, vokativ, lokativ, instrumental), no sve to treba kombinirati sa tri roda (muški, ženski i srednji) iz čega slijedi da bi se znalo koji oblik neke imenice upotrijebiti moramo uzeti u obzir 2 broja, 7 padeža puta 3 roda, dakle teoretski 42 mogućnosti. Glagoli imaju 7 vremena (present, futur I i futur II, aorist / imperfekt, perfekt i pluskvamperfekt) i dva broja (jednimu i množinu) te tri lica (ja ti, on/ona/ono u jednini odn. mi, vi, oni u množini). Osim toga glagoli imaju i moduse (trajni i svršeni) pa treba posebno učiti koji je trajni a koji svršeni jer imaju različite konjugacije na pr. glagoli skočiti skočiti i skakati skakati.

Osim toga mnogo je više od glagola koji se češće upotrebljavaju onih koji su nepravilni od pravilnih, dakle mijenjaju se po vlastitim uzorcima izvan pravila. Ima i mnogo drugih posebnosti po pitanju fonetskih promjena unutar riječi (sibilarizacija, palatalizacija i dr.). Isto tako komplicirani kao imenice su i pridjevi te zamjenice. Pridjevi mogu bili određeni i neodređeni.

Tvorba riječi i rječnik

Primjeri konjugacije glagola

Prezent (sadašnje vrijeme)

Jednina Množina
1. lice idem idemo
2. lice ideš idete
3. lice ide idu

Aorist (jednostavno prošlo vrijeme za svršene glagole)

Jednina Množina
1. lice pođoh pođosmo
2. lice pođe pođoste
3. lice pođe pođoše

Perfekt (složeno prošlo vrijeme)

Jednina Množina
1. lice išao sam
išla sam
išli smo
išle smo
2. lice išao si /išla si išli ste/išle ste
3. lice išao je/išla je išli su/išle su

Postoje i pluskvamperfekt te fitur I i futur II

Imenice

Jednina Množina
Nominativ stol stolovi
Genitiv stola stolova
Dativ stolu stolovima
Akuzativ stol stolove
Vokativ stole stolovi
Lokativ o stolu o stolovima
Instrumental stolom stolovima

Svaka imenica ima muški, ženski ili srednji rod. Gore je bila prikazana imenica muškog roda. Imenice ženskog roda imaju druge nastavke kao i imenice srednjeg roda. Za svaku imenicu treba naučiti kojeg je roda.

Hrvatski upotrebljava suglasnik R kao pomoćni samoglasnik u nekim riječima. Tako postoje riječi bez samoglasnika gdje R zamjenjuje samoglasnik kao npr. smrt (smrt), krv (krv), brv (brv) i sl. Postoje riječi u kojima postoje u nizu 5 ili 6 suglasnika bez samoglasnika kao smrtno (smrtno), stvrdnuti (stvrdnuti)...

Na hrvatskom ustvari postoji 31 fonem od kojih je jedan dvoglas koji se izgovara ie ili a piše se je ili ije.

Tematske riječi

Zabavne ili narodne poslovice i fraze

Natrag na vrh